Necenzurirano Forum

Elena · Zadnja promjena: Elena; uto kol 12, 2008 8:11 pm; ukupno mijenjano 7 put/a.

General Ante Gotovina i ga tako zvani “slučai” nece u ovoj tablici.

Ako apsolutno izuzetno u svej povijesti da takvog heroja ikakva kurva „optužuje”.

U poredak je zbog osuđe i alfabetski.

Dario Kordić, was born on 14 December 1960 in Sarajevo, in the Republic of Bosnia and Herzegovina. From at least 1991 until the present, he has been an active and influential member of a Bosnian Croat political party named the Croatian Democratic Union of Bosnia and Herzegovina (hereinafter referred to as HDZBiH). From at least 22 September 1992 until the present, he has been Vice-President and a member of the Presidency of HZ-HB and from on or about 10 July 1994, he has been Chairman of the HDZBiH.
JE DOBIO 25 GODINA.

Miroslav Bralo, also known as "Cicko" was born in Kratine in the municipality of Vitez on 13 October 1967. During all times relevant to this indictment, MIROSLAV BRALO was a member of the "Jokers", the anti-terrorist platoon of the 4th Military Police Battalion of the HVO.
JE DOBIO 20 GODINA.

Vinko Martinović, “Stela”, son of Ivan, was born on 21 September 1963 in Mostar, Bosnia and Herzegovina. VINKO MARTINOVIC is by birth a Bosnian Croat who later acquired the citizenship of the Republic of Croatia, which he maintains to date.
JE DOBIO 20 GODINA

Mladen "Tuta" Naletilić, son of Mate and Slavka, was born on 1 December 1946 in Listica-Siroki Brijeg, in the municipality of Siroki Brijeg, Bosnia and Herzegovina. MLADEN NALETILIC is by birth a Bosnian Croat who later acquired the citizenship of the Republic of Croatia, which he maintains to date. MLADEN NALETILIC graduated from elementary school. MLADEN NALETILIC left the Socialist Federal Republic of Yugoslavia in the late 1960’s or early 1970’s, and remained abroad until his return to his country of origin in 1990.
JE DOBIO 18 GODINA.

Mirko Norac, was born on 19 September 1967 in Otok in the municipality of Sinj in the Republic of Croatia. In August 1990, Mirko NORAC joined the Ministry of Interior ("the MUP"). In September of the same year, he became a member of the Lucko Anti-Terrorist Unit. On 12 or 13 September 1991, Mirko NORAC was appointed Commander of the 118th Brigade of the Croatian army or the Hrvatska Vojska ("the HV"). In November 1992, Mirko NORAC was appointed Commander of the 6th Guards Brigade of the HV. In 1993, the 6th Guards Brigade was renamed the 9th Guards Motorised Brigade. He remained Commander of the 9th Guards Motorised Brigade at the time of the Croatian military operation in the Medak Pocket ("the Medak Pocket operation"). During the Medak Pocket operation, he was appointed Commander of Sector 1, which was a combat group formed for the purposes of conducting the operation. In 1994, Mirko NORAC was promoted to the rank of Brigadier and appointed Commander of the Gospic Operational Zone (Military District). He held that rank and remained in that position until 25 September 1995, when President Franjo Tudjman promoted him to the rank of Major General. On 15 March 1996, Mirko NORAC was appointed Commander of the Knin Corps District. On 29 September 2000, Mirko NORAC was discharged from the HV.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu, Mirko Norac dobio je sedam godina zatvora za zločine u akciji Medački džep 1993. godine.

Riječki zatvor
JE DOBIO 12 GODINA I JOŠ 7 GODINA 30 svibnja 2008.

Drago Josipović, son of Niko, was born on 14 February 1955 in Santici. Before the war, he was a chemical worker by profession. He was a HVO soldier in Santici.
JE DOBIO 12 GODINA.

Ivica Rajić, , son of Ivan, was born on 5 May 1958 in the village of Johovac, in Kiseljak Municipality, in Bosnia-Herzegovina. He graduated from a military academy of the former Yugoslavia and was a captain (first class) in the former Yugoslav People's Army.
JE DOBIO 12 GODINA.

Paško Ljubičić. 29. travnja - Nakon što je priznao krivnju, Paško Ljubičić osuđen je na deset godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na području Lašvanske doline. Ljubičić je neposredno nakon izricanja presude pušten iz pritvora te će biti na slobodi do slanja na izdržavanje kazne. Vrijeme provedeno u pritvoru bit će mu uračunato u zatvorsku kaznu.

Pri izricanju presude sudac Šaban Maksumić rekao je da je Ljubičić kao nadređeni časnik odgovoran za djela koja su počinili njegovi podređeni i da ga odgovornosti ne oslobađa ni činjenica da je postupao po naređenju njegovog zapovjednika Tihomira Blaškića.

Ljubičić se Haškom sudu predao u studenom 2001. godine. Nakon pet godina prebačen je iz Haaga u Sarajevo kako bi mu se sudilo pred Vijećem za ratne zločine Državnog suda Bosne i Hercegovine. Sporazum o priznanju krivnje sklopljen je na osnovi izmijenjene optužnice Tužiteljstva BiH, prema kojoj mu se na teret stavlja pomaganje pri napadu na selo Ahmiće 1993. godine. Ljubičić se obvezao da će Tužiteljstvu BiH dati dokumentaciju koju posjeduje te pomoći u daljnjem otkrivanju istine. Nema pravo žalbe na visinu izrečene kazne.http://vijesti.hrt.hr/content/view/44753/11/
JE DOBIO 10 GODINE.

Anto Furundžija, was born in Travnik on 8 July 1969, and currently resides in Dubravica, Vitez. During the war, he was a commander of the JOKERS working out of their headquarters (the "Bungalow") in Nadioci near Vitez.
JE DOBIO 10 GODINA.

Valentin Ćorić, was born on 23 June, 1956 in the village of Paoca, near Čitluk, in Bosnia and Herzegovina, Yugoslavia. He graduated with an engineering degree which he put to use working in the Čitluk, bauxite mines. He moved from mining to military when he became the Commander of the training barracks in Krvavice, Croatia. In 1992 he was appointed Deputy for Security and Commander of the Military Police of the Croatian Defence Council (HVO). In late 1993, he switched Ministries to became the Minister of the Interior in the Croatian Republic of Herceg-Bosna.
JE SUĐEN SADA

Milivoj Petković, son of Jerko, was born on 11 October 1949 in Sibenik, Socialist Republic of Croatia. MILIVOJ PETKOVIC graduated from the military academy of the Yugoslav National Army ("JNA") and held the rank of lieutenant-colonel when he left the JNA on or about 25 July 1991 and joined the Croatian Army. On or about 14 April 1992, Croatian Army General Janko Bobetko assigned MILIVOJ PETKOVIC to the command of the Croatian Army's forward command center in the town of Grude, in Bosnia and Herzegovina, which was or became the top command staff of the Herceg-Bosna/HVO armed forces. From April 1992 until about 24 July 1993, MILIVOJ PETKOVIC served as the overall commander of the Herceg-Bosna/HVO armed forces, as "Chief of the HVO Main Staff." When SLOBODAN PRALJAK was named the top HVO commander on or about 24 July 1993, MILIVOJ PETKOVIC continued as one of the very top Herceg-Bosna/HVO commanders. On or about 26 April 1994, MILIVOJ PETKOVIC was again named the overall HVO commander, and he remained in this position until about 5 August 1994.
JE SUĐEN SADA.

Slobodan Praljak, also known as "Brada," son of Mirko, was born on 1 January 1945, in the town of Capljina, in Capljina Municipality, SRBiH. After studying in Zagreb, he worked as a theatrical, film and television producer and a lecturer in philosophy, psychology and electrical engineering. In the early summer of 1991, he joined the Army of the Republic of Croatia and, by 3 April 1992, held the rank of major general in the Croatian Army. On about 14 March 1992, SLOBODAN PRALJAK became Assistant Minister of Defence for the Republic of Croatia, and worked closely with the Minister of Defence, Gojko Susak. On 10 September 1992, Croatian President Franjo Tudjman appointed SLOBODAN PRALJAK to be one of fourteen members of the Republic of Croatia's Council of National Defence, and he remained in this position until at least 15 June 1993. On 13 May 1993, SLOBODAN PRALJAK was named to the Republic of Croatia's state commission for relations with the United Nations Protection Force ("UNPROFOR").
JE SUĐEN SADA.

Jadranko Prlić, son of Mile, was born on 10 June 1959 in Djakovo, in the Socialist Republic of Croatia. He graduated from the Economics Faculty in Mostar, in the SRBiH, and obtained his master's and doctor’s degrees at the Economics Faculty in Sarajevo. He served for a time as President of the Executive Council of Mostar Municipality. In 1989, he became the Vice-President of the Government of the SRBiH and, in late 1990, he became its acting President. On 15 May 1992, Mate Boban appointed JADRANKO PRLIC head of the HVO Department of Finance, and on 14 August 1992, Mate Boban appointed JADRANKO PRLIC President of Herceg-Bosna's supreme executive, administrative and defence body -- the HVO. After the Croatian Community of Herceg-Bosna became the Croatian Republic of Herceg-Bosna in late August 1993, JADRANKO PRLIC's title or position changed from President to Prime Minister (with his functions remaining largely the same). He continued in this position through the time covered by this indictment.
JE SUĐEN SADA.

Berislav Pušić, also known as "Berto" or "Berko," son of Andrija, was born on 8 June 1952, in the town of Mostar, in Mostar Municipality, in the SRBiH. In 1992, BERISLAV PUSIC became an officer in the HVO Military Police in Mostar, and held a command position in the Military Police in 1993. By an order dated 22 April 1993, VALENTIN CORIC assigned BERISLAV PUSIC to act on behalf of the HVO Military Police in exchanging Bosnian Muslim detainees held by the HVO. On 11 May 1993, BRUNO STOJIC appointed BERISLAV PUSIC as an HVO liaison officer to UNPROFOR. On 5 July 1993, JADRANKO PRLIC appointed BERISLAV PUSIC as Head of the Service for the Exchange of Prisoners and Other Persons. On 6 August 1993, BRUNO STOJIC appointed BERISLAV PUSIC as president of the commission to take charge of all Herceg-Bosna/HVO prisons and detention facilities holding prisoners of war and detainees. During 1993, BERISLAV PUSIC was also president of the HVO Commission for Exchange of Prisoners.
JE SUĐEN SADA.

Bruno Stojić, son of Zarko, was born on 8 April 1955 in the village of Hamzici, in Citluk Municipality, in the SRBiH. He has a degree in Economics. After multiparty elections in 1990, BRUNO STOJIC was named an Assistant Minister of the Interior (or Internal Affairs) in the SRBiH central government, in Sarajevo. BRUNO STOJIĆ was a member of the principal Croat nationalist political party in the SRBiH and later the Republic of Bosnia and Herzegovina, known as the Croatian Democratic Union of Bosnia and Herzegovina ("HDZ-BiH"). On 18 September 1991, he was listed as a member of the party’s newly-formed Crisis Staff, which would become the core of the HVO's military arm. On 3 July 1992, Mate Boban named BRUNO STOJIC head of the HVO Department (later Ministry) of Defence, and he remained in this position until November 1993. On 16 December 1993, BRUNO STOJIC was named Head of the Croatian Republic of Herceg-Bosna's Office for the Production and Sales of Weapons and Military Equipment.
JE SUĐEN SADA

Pakračka šestorka:
Damir Kufner, Damir Šimić, Pavle Vancaš, Tomislav Poletta, Željk Tutić i Ante Ivezić
Optužnica podignuta 12.08.08 zbog događaja u studenom i prosincu 1991. te do veljače 1992. tijekom obrane pakračkog područja od oružanih napada paravojnih formacija pobunjenog dijela srpskog stanovništva i JNA, u ribarskoj kolibi u mjestu Ribnjaci (Marino Selo). Su u pritvoru.
Nikakvoj personalnoj informaciji danas ne imamo.
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: sri kol 01, 2007 9:46 am Naslov:

Tko samo ima što dodati, možda člani obitelje ili prijatelje, - molim uvjek, smo uvjeet odkriti.

Samo ne moraju biti zaboravljeni.
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: sri kol 01, 2007 9:48 am Naslov:

Pismo Daria Kordića iz zatvora Karlau u Grazu u Austriji
http://www.hrvatski-blok.ba/default.aspx?clanak=284

Zatvor Karlau je zatvor najtežkog režimu, Haga i kurva među za najloših zločinca heroja smatraju

Pismo-čestitka Darija Kordića u cijelosti:
Mila braćo i sestre u Kristu i po hrvatskom rodu iz mojih najljubljenijih Busovače i Herceg-Bosne!

Dragi moji stranački prijatelji iz Hrvatskog bloka!

Neprestance slaveći i hvaleći našeg predragog nebeskog Oca što nam je darovao obitelj Božanskog Milosrđa, upravljam svoje skrušene molitve, presvetom trojstvu kako bi blagoslovilo plodove vašeg rada, sebedarja. Služenje na boljitak svekolikog Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini u doba opetovane goleme ugroze nacionalnog bića na Herceg Bosanskoj zemlji svjedočimo žalosnu podijeljenost, hrvatskih političkih predstavnika kojima je velikim dijelom u prvom planu osobni probitak. Nadam se i svim srcem želim, kako ćete vi postati lučonoše Kristovog plamena, sloge, bratstva, preporoda i napretka Herceg Bosanskog Hrvatskog puka.
Obnovimo i vratimo se našim istinskim izvorištima – pod okriljem Svete katoličke crkve. Uz zagovor naših najvoljenijih Busovačke Djevice Ruže Otajstvene i Svetog Ante budite sjene stvaranja istinskog Hrvatskog Bloka svih rodoljubnih i domoljubnih muževa i žena svete Hrvatske Herceg Bosanske grude.

Voli Vas i ljubi uvijek Vaš Dario Kordić-Busovački

Graz, 16. ožujka 2007.

_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: sri kol 01, 2007 9:49 am Naslov:

Otvoreno pismo oca Daria Kordica Ivi Sanaderu

Dario Kordic jedini je haaški optuženik koji je otišao dragovoljno
u Haag. Svi ostali optuženici ili su otišli pod prisilom ili su
uhapšeni i predani Sudu. Ja, Darijev otac, i njegova mati bili smo na
njegovu ispracaju 5. listopada 1997. godine.

Blagoslovili smo ga, zaželjeli mu sretan put, poucili ga da pode
uzdignuta cela, i neka se tako uzdignute glave i cela što prije
vrati. Za ovaj cin Hrvatska je dobila jamstvo da ce sudenje biti
pošteno i brzo (od tri do pet mjeseci). Jamstvo je dano od strane
SAD-a i to je izjavila ministrica Madelaine Albright. Zna se koliko je
trajalo sudenje - punih šest godina. U što se pretvorio mocni i
«slavni» Haaški sud? Tko je sve svjedocio? Tko je tajno
«zašticen» svjedocio? Tko je lažno svjedocio? Kakvi su postojali
razliciti aršini - mjerila za pojedine optuženike, clanove iste
hrvatske pritvorenicke skupine? Komu je omogucen uvid i korištenje
do tada povjerljivih dokumenata iz arhiva? Tko je pokajnik, a tko
inicijator urote protiv Kordica. (Predsjednik države i Predsjednik
svih gradana u dogovoru s haaškim tužiteljstvom, s domacim
veleizdajnicima..., a sve u cilju potvrde, a ne teze da je Hrvatska
država stvorena za genocid od strane zlocinacke organizacije, u
kojoj je jasno, bio i Dario Kordic). Samim time je od strane
predsjednika države, predsjednika svih gradana, Sudu dana potvrda da
je Hrvatska izvršila navodnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te istoj
treba platiti ratnu odštetu.

Prije godinu dana Haaški sud presudio je Dariju Kordicu - 25 godina
zatvora. To je najveca kazna na koju je osuden jedan Hrvat, a tvrdim
da ce tako i ostati. Nijedna optužba protiv Darija Kordica nije
dokazana. Usporedno s Darijevim postupkom, tekao je i postupak protiv
generala Tihornira Blaškica. Isti je nepravomocnom presudom osuden
na 45 godina zatvora. Stupajuci u urotu protiv Darija Kordica, nakon
žalbe, pravomocnom osudom biva osuden - pomilovan na devet godina
zatvora. On je pokajnik, a to je dokazao preko svog glavnog odvjetnika
Ante Nobila, a sve kroz negiranje vlastitog ucešca u zapovjednoj
strukturi HVO-a, negiranja vlastitog ucešca u obrani hrvatskih
domova u središnjoj Bosni.

Sve to mu je potvrdio i omogucio predsjednik države i predsjednik
svih Hrvata s ostalim clanovima urote i lažnim svjedocima.

Nacin financiranja hrvatskih haaških optuženika

Do smrti predsjednika, pok. dr. Franje Tudmana, nije bilo razlike
medu hrvatskim optuženicima, a poslije njegove smrti dolazi do prave
diskriminacije. Navodim primjer Blaškic - Kordic. Kordicu se
dokidaju sredstva, bilo za putne troškove, bilo za placanje
odvjetnika. Tako Kordic od hrvatske države ne dobiva niti jedne kune
ili konvertibilne marke. Niti od HDZ-a iz Hrvatske, a isto tako niti od
HDZ-a Herceg Bosne ili Federacije, dok se onim zaposlenicima koji su se
izjasnili da žele od svojih placa izdvajati dio novca kao pomoc
hrvatskim haaškim pritvorenicima, prijetilo otpuštanjem s posla.
Istovremeno, general Blaškic je od hrvatske države primao redovitu
generalsku placu, putne troškove i smještaj u boljim hotelima za
clanove obitelji, jednokratnu pomoc u iznosu od 100 tisuca kuna do
troškova za 300 uzvanika nazocnih slavlju u povodu krštenja kceri
Jelene. Treba li spomenuti da je Blaškicev bajni odvjetnik Hrvatsku
stajao više od dva milijuna (sasvim je nebitno jesu li u pitanju kune,
dolari ili neka druga valuta)?!

Darijeva obitelj tražila je kredit kako bi financirala svoje odlaske i
posjete Dariju. Postoje i ogromni neisplaceni troškovi-dugovanja
odvjetnickom timu koji je zastupao Darija Kordlca. Istina, jedanput
mjesecno, unazad godinu dana, hrvatska država snosi troškove puta i
smještaja clanovima uže Darijeve obitelji.

Jedini hrvatski haaški osudenik general Blaškic, prima generalsku
mirovinu, koju mu je dodijelio predsjednik države/predsjednik svih
gradana, i to na taj nacin da je vecer prije oslobodenja, tj.
izlaska iz zatvora, dobio mirovinu. Niti jedan drugi hrvatski
optuženik koji je pušten iz haaškog pritvora (cak niti onaj koji je
bio pogrešno osumnjicen u vremenu od 1 do 4 godine ili pak oni koji
su izdržali kaznu od 10 do 15 godina), ne prima niti mirovinu, niti
bilo kakva obeštecenja za duševnu bol, izgubljeno vrijeme... «Pa,
ljudi je li to moguce?!» Ovo je gore nego u Hitierovoj Njemackoj.
Cak su i tamo dobivali obeštecenja - naknade, oni koji su bili u
radnim logorima ili zatvorima.

Netom po objavljivanju pravomocne 25-godišnje presude za moga sina,
po dvije tocke optužnice: jedna je progon Muslimana u središnjoj
Bosni, a druga je u stvaranju Hrvatske kroz ucešce u zlocinackoj
organizaciji i anektiranje Herceg Bosne Hrvatskoj, kao i progon
muslimanskog življa iz Hercegovine, uputio sam i objavio svoje prvo
otvoreno pismo predsjedniku Vlade. Isto pismo poslao sam i hrvatskim
medijima. Predsjednik Vlade se do danas nije ocitovao. Meni je jasno i
zašto. Kao dobar poslušnik, nije se smio ocitovati jer naklonost ili
pomaganje «ratnim zlocincima», je minus u ocima SAD-a i EU.
Pogotovo ako pošto-poto želite uvesti u Hrvatsku u EU i NATO, pa ce
vas povijest pamtiti kako ste baš vi uveli Hrvatsku u EU (u pakao)!

Ja od gospodina predsjednika Vlade nisam tražio da mi oslobodi sina,
jer on to ne bi niti mogao, a i kada bi mogao, ne bi niti htio. Ja sam
tražio da pokuša uciniti nešto da se prouci presuda, te da svojim
ugledom urgira kod Suda, po pitanju legalnosti i zakonitosti presude.
Jer, kako može biti osuden netko za krivicno djelo, a to isto djelo
ne postoji medu krivicnim djelima? Hrvatska, dakako, nije stvarana i
stvorena na genocidu, osim ako Predsjednik Republike Hrvatske nije sam
odredio to krivicno djelo?! Uz izrucivanje generala Sudu, i to se
ubraja u suradnju s Tribunalom, zar ne?

Gore navedena postavka je aktualizirana u zadnja tri mjeseca, od
uhicenja generala Ante Gotovine. Sva naša hrvatska vlast je dala sve
od sebe da se uhiti general Gotovina, jer je to naredba SAD-a, a
pogotovo jer vi želite uci u raznorazne EU integracije. Sada dolazi
na red ono što sam u svom prvom otvorenom pismu tražio od
predsjednika Vlade, a to je ocitovanje o pitanju: «Je li Hrvatska
stvorena na genocidu?«

Sada su puna usta pohvala kod ostalih «branitelja» Hrvatske. Hrvatska
nije stvarana na genocidu, to je bio obrambeni rat, to je bio
oslobadajuci rat, itd., kao i mnogobrojne nebuloze tipa - «Mi
cemo lako oboriti optužbe protiv generala Gotovine» ili «Odmah pada
u vodu optužba protiv generala Gotovine». Bojim se da cete malo
pricekati. Jer, ne treba zaboraviti spomenuti i vladinu Udrugu
«Prijatelji Haaga» na celu s predsjednikom vlade.

Ja sam na vrijeme opominjao Vladu, ne radi svoga sina, nego radi
Hrvatske!

A, sada, obratite pozornost! Predsjednik vlade traži da hrvatski narod
skupi novac za obranu generala Gotovine! Puk voli generala, pa ce dati
i život za generala Gotovinu, a kamoli nece novac.

Pitam hrvatsku vladu i hrvatsku vlast, je li to ispravno? Kako je
predsjednik države osigurao novac za obranu generala Blaškica?

Jesu li to bila sredstva hrvatskih gradana, hrvatskih umirovljenika
ili hrvatske sirotinje, ili njegovo privatno vlasništvo iz Orahovice?

Ovim svojim pismom želim obavijestiti cjelokupnu hrvatsku javnost, kao
i svakog Hrvata, ma gdje na svijetu on obitavao. Pismo šaljem i u Klub
HSP-a pri Saboru jer smatram da tu još ima istinskih Hrvata. Na kraju
mog pisanja želim postaviti jedno pitanje cjelokupnoj hrvatskoj
javnosti, cjelokupnoj hrvatskoj vlasti, cjelokupnom pravnom sustavu
Hrvatske:

«Je li predsjednik države zlouporabio svoje ovlasti, pri trošenju
naprijed navedenih financijskih sredstava? Je li pocinio krivicno
djelo za koje treba biti optužen i odgovarati?« Pred Sudom smo svi
jednaki, njegova je tvrdnja.

Ukoliko se ne nade nitko u ovoj hrvatskoj državi da to ucini, jer ne
smije ili nece, najavljujem moju privatnu tužbu protiv Predsjednika
hrvatske države. U nadi da ce moje pismo naici na pozornost koju
zaslužuje, sve vas pozdravljam! Bog i Hrvati!

Pero Kordic, Busovaca
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: sub kol 04, 2007 8:45 am Naslov:

www.hic.hr/dom/329/dom04.htm

RAZGOVOR: RATKA BLAŠKIĆ I VENERA KORDIĆ, SUPRUGE HAŠKIH OSUĐENIKA, GOVORE O ŽIVOTU SVOJIH SUPRUŽNIKA U ZATOČENIŠTVU

Vjerujem da će proraditi savjest sudaca i da će donijeti jedinu pravednu odluku

Na prvi pogled izgledao je stabilno, kao da se to ne odnosi na njega, no kada je stupio u prostoriju za posjete, vidjela sam čovjeka koji se osjeća jadno. Prilazeći mi, reče: "Vjeruj mi , sve smo učinili, ne znam što se dogodilo!" Ne znajući kamo bi se okrenuo, reče šapćući: "To je samo još jedna bitka!"

Razgovarala: Gordana Dujić

U pozadini nacionalnih tragedija, daleko od očiju javnosti, odvijaju se i ljudske sudbine obitelji haaških osuđenika Blaškića i Kordića.
Tko se od nas ne sjeća nježne, sitne ženice na zagrebačkom aerodromu, koja je, kao da se bori s nevidljivim silama, išla ispred svog muža Želeći ga poput lavice zaštititi svojim nježnim tijelom? Tko se od nas ne sjeća suprotnosti njene nježne građe i odlučnosti kojom je koračala čvrsto držeći za ruku svog muža, hrvatskog generala Tihomira Blaškića prije njegova puta za Haag? Bilo je to prije pet i pol godina. Kako živi ona i njena na silu razdvojena obitelj kao i obitelji još nekih haaških uznika pokušali smo saznati u razgovoru s Ratkom Blaškić, Venerom Kordić, Ivanom Šantićem, kao i s Ivanom Lalićem, predsjednikom Udruge građana "Bonus", koja skrbi o obiteljima čiji su očevi osumnjičeni za zločin.
- Gđo Blaškić, s kojim se sve problemima susreću "haaške" supruge?
- Svaka od nas na svoj način proživljava tegobe s kojima se susrećemo, ovisno o težini križa koji nam je nametnut. Nekima je jedan problem lakši, a drugi taj isti problem podnose teže. Težko mi je kad me sinovi svakodnevno zapitkuju za oca i traže odgovore na pitanja na koja im ja, ma koliko se trudila, ne mogu odgovoriti. Uvijek su to ista pitanja: Zašto je tata gore? Zašto, kada se kaže da nije kriv? Zašto, kada imamo sve dokaze? Zašto, zašto i zašto... Djeci je to težko razumjeti.
Optužnica nas je šokirala
- Koliko ste vremena uspjeli provesti s mušem, s obzirom na to da se on vrlo rano uključio u obranu hrvatskih krajeva?
- Vjenčali smo se 1987. i prve tri godine braka, dok smo živjeli u Sloveniji, bile su najljepše godine koje smo proveli zajedno. Svih narednih godina nismo se uspjeli okupiti kao obitelj do trenutka podizanja optužnice. Taj novi križ zakratko nas je ponovno okupio. Zakratko stoga što se moj suprug odlučio dragovoljno predati u Haag. Uvjeren da nije kriv, želio je što prije skinuti ljagu s našeg imena kako bi obitelj ponovno bila zajedno.
- Kako ste proveli vrijeme prije njegova odlaska?
- Saznavši za optužnicu, koja nas je šokirala, istodobno smo se suočili s Tihomirovom novom dužnosti na koju ga je imenovao dr. Tuđman pa smo odselili u Zagreb. Ne znajući kada će Tihomir ići, živjeli smo tri mjeseca u neizvjesnosti. Tihomir je radio i grozničavo prikupljao materijal za obranu, dok su meni ta tri mjeseca protekla u iščekivanju Tihomira i pripremama za porod.
- Kako je vaš muž podnio izricanje presude od 45 godina?

- Moj suprug je na prvi pogled izgledao stabilno, kao da se to ne odnosi na njega, no kada je stupio u prostoriju za posjete, vidjela sam čovjeka koji se osjeća jadno. Prilazeći mi, reče: "Vjeruj mi , sve smo učinili, ne znam što se dogodilo!" Ne znajući kamo bi se okrenuo, reče Đapćući: "To je samo još jedna bitka!"
Odvjetnik Nobilo je, sav u šoku, pokušavao citirati dokaze u nevjerici da ih sud nije uvažio: "Rekli smo im, pokazali smo im!" Na to mu je Tiho rekao: "Nisu željeli čuti ni vidjeti..." O suprugovim osjećajima ne mogu govoriti jer to samo njegova duša zna.
- Što vam daje snagu da izdržite?
- Vjera u Boga, moja djeca, moj suprug i svi oni dragi ljudi koji me okružuju. Izgubila sam vjeru u Sud, no okrenuvži se Bogu, vjerujem da će proraditi savjest tih sudaca i da će donijeti jedinu moguću presudu koju moj Tiho zaslušuje, a to je oslobađajuća presuda.
- Što vašem suprugu najviše pomaže da prevlada situaciju u kojoj se zatekao?
- U Haagu mu ponajprije pomaže molitva, a onda i bavljenje sportom, učenje engleskog, kao i posjeti obitelji. Moj Tiho je jako osjetljiv kad su u pitanju djeca, kad su bolesni ili doma nešto nije u redu, on stalno zove i pokušava nam na taj način pomoći. Dodatno mu pomaže potpora iz cijelog svijeta - pisma, krunice... Nakon presude javio mu se čovjek s kopijama putovnica 45 ljudi spremnih da odleže u zatvoru svaki po jednu godinu umjesto njega.
Gđa Venera Kordić sa svojom širom i užom obitelj hrabro se suočila sa svim problemima i činjenicom da je silom prilika postala glava obitelji.
- Kako je odvojenost od supruga utjecala na vaš šivot?
- Promijenila ga je iz temelja. Dok smo živjeli zajedno, Dario je obavljao sve poslove izvan kuće. On je bio glava obitelji i sve smo obveze zajednički obavljali. A sad je sve to na meni.

Svaki trenutak u iščekivanju

- Što za vas znače susreti sa suprugom?
- Putovanje u Haag uvijek je stres, od trenutka kad iziđemo iz zrakoplova, pa prolazak kroz sve moguće kontrole u pritvoru, do susreta koji svaki put ponovno doživljavamo kao kada smo bili mladić i djevojka. Trenutak prije ponovnog viđenja uvijek ponovno prolazi u iščekivanju: jesmo li se promijenili? Mi cijeli mjesec živimo za taj susret i sve je podređeno tome, kao što i inače čovjek sve podređuje nekom svom najdražem, najvoljenijem.
- Što osjećate kad se vraćate kući?
- U početku su ti trenuci bili jako težki i za mog supruga i za djecu i za mene. Sada pokušavamo odglumiti nekakvu hladnokrvnost i praviti se kao da je riječ o uobičajenom rastanku. Od tog trenutka počinje odbrojavanje dana do ponovnog susreta.
- Kako materijalno uspijevate s obzirom na to da su u pitanju veliki financijski izdaci za odvjetnike, put, boravak - vi ste jedanput mjesečno tamo tjedan dana?
- Bez ljudi koji nam pomažu, iz dijaspore, iz RH, iz BiH, ne bismo uspjeli, ne bismo mogli. Oni i ne slute koliko nam to znači - mogućnost da sam sa svojim suprugom, mogućnost da moja djeca budu s ocem makar nakratko. Imamo Udrugu građana "Bonus", koja je osnovana s ciljem da se financijski pomogne obiteljima zatočenih. Udruga živi od dragovoljnih priloga naših Hrvata diljem cijelog svijeta.
- Kako Udruga djeluje, recimo, kada trebate ići u Haag?
- Kad idemo u Haag, oni nam kupuju karte za zrakoplov, plaćaju smještaj, oni nam omogućuju plaće da možemo živjeti normalno, u biti - oni se financijski skrbe o nama.
- Tko je sve uključen u Udrugu?
- Svi ljudi koji žele pomoći, materijalno ili na neki drugi način.
- Tko je kontrolira?
- Mi sami. Sastajemo se u određenom vremenskom razmaku, imamo statut, registrirani smo, voditelj je Ivan Lalić, pošten i dobar čovjek kojeg mi svi volimo i cijenimo. Skrb o nama izvrsno je organizirana i duboko smo im zahvalni na tome.
- Znači, tko god vam pošalje financijska sredstva može računati na to da će ta sredstva doći do vas.
- U svakom slučaju. Udruga ima žiroračun i tko god pojedinci, skupine, zajednice - pošalje sredstva ili nešto drugo, Udruga će im poslati potvrdu i zahvalnicu, sve je regularno i tu nema nikakvih problema. Željela bih samo nadodati da nikad ne dajem intervjue niti se želim eksponirati u javnosti iz jednostavnog razloga što je to uvijek mač s dvije oštrice. Ovom sam se pozivu odazvala ponajprije zbog toga što bih željela zahvaliti svim ljudima, svim svojim prijateljima, svim molitvenim zajednicama, svima onima koji na bilo koji način pomažu, a svakodnevno pomaže mnogo ljudi na različite načine. Svakog se dana za nas mnogi mole, časne sestre, svećenici, obični ljudi...
- Što Dariju pomaže da prevlada tu težku situaciju?
- Od onog trenutka kad je dragovoljno otišao u Haag pa do dana kad je stupio u zatvorsku ćeliju, najviše mu je pomogla molitva: njegova osobna, kao i molitve svih poznatih i nepoznatih ljudi. Dakle, osim sređene obiteljske situacije doma, osim mira koji mu i mi pokušavamo omogućiti, mog supruga najviše drži molitva i dragi Bog. Naravno, Bog djeluje kroz ljude, kroz prijatelje, poznate i nepoznate.
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: sub kol 04, 2007 11:05 am Naslov:

http://images.google.com/imgres?imgurl=http://www.crocc.org/images/MirkoNorac.jpg&imgrefurl=http://www.crocc.org/vnews.html&h=139&w=184&sz=5&hl=ru&start=13&sig2=KIzWAYwV20b-ZaFHMqTaCA&um=1&tbnid=VfpJYht0603voM:&tbnh=77&tbnw=102&ei=x0C0RvuTO4aqxAHym8muBA&prev=/images%3Fq%3DMirko%2BNorac%26svnum%3D10%26um%3D1%26hl%3Dru%26sa%3DG

NACIONALNI STOZER ZA OBRANU DIGNITETA DOMOVINSKOG RATA
Split, 11. veljace 2001.

Nacionalni stozer za obranu digniteta Domovinskog rata suocen s najvecom i najdubljom krizom hrvatskog naroda od uspostave hrvatske drzave, uz suglasnost brojnih politickih stranaka, udruga, institucija i pojedinaca donosi slijedecu:

DEKLARACIJU

Hrvatski narode i svi gradani hrvatske drzave, usprkos tome sto aktualna vlast nasa nastojanja proglasava drzavnim udarom, obracamo vam se s odgovornoscu spasavanja hrvatske drzave koja je u ovom trenutku duboko podijeljena.

Stozer za obranu digniteta Domovinskog rata ni u jednom trenutku nije htio niti zeli dovesti u pitanje opstanak hrvatske drzave i funkcioniranje njenih institucija. No isto tako necemo dopustiti da vlast sebe poistovjecuje s drzavom. Za nas je uhicenje Mirka Norca puno vise od progona jednog covjeka. Mirko Norac simbol je i obrane i pobjede i nas odnos prema njegovom progonu je odnos prema temeljnim vrijednostima na kojima je hrvatska drzava nastala.

Hrvatska drzava je velikom vecinom amnestirala brojne zlocine ucinjene prema Hrvatima i na taj nacin pokazala sirinu nasega oprosta. Nazalost, odgovor na to bio je progon hrvatskih branitelja kao grupacije koja ne samo danas nego i za buduce generacije mora biti moralna vertikala hrvatskoga naroda. Zato, zahtijevamo od Hrvatskog sabora da u skladu s ustavnim ovlastenjima uspostavi zakonski okvir kojim ce se trajno obustaviti kazneni progon hrvatskih branitelja i osloboditelja, kako bi se uklonilo stalno izvoriste danasnjih podjela i drustvenih sukoba, a time i nestabilnosti hrvatske drzave.

Gospodo iz vlasti, Vase je pravo ljutiti se ako cujete da vas netko naziva izdajnicima i nedemokratima, no mi Vas pitamo: Kako nazvati otvaranje arhiva predsjednika koji je vodio drzavu za vrijeme rata, kako nazvati lazno svjedocenje u Haagu, kako nazvati Zakljucke klubova zastupnika (09.02.2001.) u kojima se trazi nedemokratski, neokomunisticki progon neistomisljenika, kako nazvati rasprodaju nacionalne imovine, neselektivne stecajeve i otpustanje radnika i konacno, kako nazvati progon svih junaka Domovinskog rata, te posebno generala Mirka Norca i njegovih suboraca, ako to nije izdaja.

Zbog toga Hrvatice i Hrvati, gradani Hrvatske!

Suoceni s otvorenim nasrtajima na demokraciju i slobodu medija, o cemu svjedoce i najnovije smjene na HTV-u pozivamo vas da ne dopustite da Vam medijskim manipulacijama Nacionalni stozer predstave kao rusitelje drzave. Nas je cilj da uz Vasu pomoc i pomoc svih stranaka, udruga i institucija na zakonit nacin ocuvamo Vasu i nasu sigurnost, nasu zajednicku domovinu Hrvatske.

Sredisnji nacionalni stozer za obranu digniteta Domovinskog rata na skupu u hrvatskom Splitu konstatira da je: Republika Hrvatska po svom ustavnom opredjeljenju demokratska drzava u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, te stoga uzimamo sebi za pravo da se u okviru Ustava borimo i izborimo za ocuvanje digniteta Domovinskog rata i za slobodu Mirka Norca i svih hrvatskih branitelji. Konstatira da je Republika Hrvatska vodila pravedan i osloboditeljski rat u kojem je kao zrtva velikosrpske agresije pobijedila agresora na velicanstven i castan nacin.

U Domovinskom ratu hrvatska vojska nije pocinila ratni zlocin, te stoga ne dopustamo da aktualna vlast izvede svjetski presedan i da sudi pripadnicima svoje pobjednicke vojske. Smatra da aboliranje cetnickih zlocina sa jedne i insistiranje na procesuiranju hrvatskih junaka s druge strane, vodi dubokim i nepremostivim podjelama u hrvatskom drustvu, a za racun brzeg i bezbolnijeg ukljucivanja Hrvatske u procese balkanske suradnje koja je utvrdena na Zagrebackom Sumitu, te stoga u cilju zastite hrvatskih nacionalnih interesa, digniteta Domovinskog rata i u cilju zadovoljenja pravde od nositelja vlasti u Republici Hrvatskoj

z a h t i j e v a m o:

Zurno donosenje zakonskog okvira kojim ce se osloboditi od progona hrvatski branitelji i time ukloniti trajni izvor nestabilnosti u hrvatskom drustvu, a sa ciljem konacne pomirbe i premoscivanja podjela u hrvatskom narodu i medu gradanima Hrvatske Trenutacnu obustavu progona generala Mirka Norca, brigadira Milana Canica i svih ostalih hrvatskih branitelja koji su nepravedno optuzeni od cetnika koje su u ratu pobijedili.

Da se hrvatskoj javnosti kaze gdje je Mirko Norac, jer sloboda Mirka Norca, sloboda je Hrvatske. Tko sudi Mirku Norcu i njegovim suborcima sudi Hrvatskoj i izdaje hrvatske nacionalne interese. Postivanje ustavnih nacela jednakopravnosti pred zakonom, te stoga trazimo da se kazneno progone svi protiv kojih postoji osnovana sumnja za oruzanu pobunu, kao i za veleizdaju i spijunazu, poput predsjednika Mesica. Zamrzavanje suradnje sa sudom u Haagu, kao ispolitiziranim tijelom dok Ustavni sud ne donese pravorijek o ustavnosti postojeceg Ustavnog zakona, odnosno dok Hrvatski sabor ne donese izmjene i dopune tog Zakona.

Da prestane ultraljevicarska i antidemokratska kampanja koja se provodi u dijelu hrvatske vlasti i javnosti protiv svih koji drugacije misle, a poglavito protiv svih domoljuba braniteljskih udruga.

Da se Klubovi zastupnika sestorice i njihovi sateliti ispricaju Sredisnjem stozeru i ostalim braniteljima zbog mon-struoznih i nedemokratskih zakljucaka koje su donijeli 09. veljace 2001. godine. Taj pamflet najgrublji je oblik komunisticke diktature i progona od stvaranja Hrvatske drzave do danas.

Da se prestane sa protuzakonitim i protudemokratskim pracenjima, prisluskivanjima i narusa-vanjem privatnosti clanova Stozera i ostalih domoljuba, te trazimo da objavite popis svih javnih osoba prema kojima su primjenjivane navedene mjere.

Da Hrvatska televizija kao javni medij bude otvorena za hrvatsku javnost i da prestane sa diskriminacijom hrvatskih branitelja i svih domoljubno orijentiranih grupa i pojedinaca. Osudujemo najnovije komunisticko "vaspitavanje" i represiju prema urednicima na HTV-u.

Da hrvatske vlasti do cetvrtka (15. veljace) postupe po ovim zahtjevima hrvatskog puka. Ocekujemo da vlast sluzi narodu, a ne da njime manipulira i radi protiv njihovih interesa.Da se zbog opceg nepovjerenja prema postojecoj vlasti, zbog neizvrsavanja predizbornih obecanja, a istovremenog izvrsavanja progona hrvatskih branitelja od strane vladajuceg rezima za sto nisu dobili mandat, sto zurnije raspisu izvanredni opci za sva tijela drzavne vlasti.

Zadrzavamo ustavno, gradansko i demokratsko pravo da se sluzimo i sredstvima gradanskog neposluha ukoliko se vlast i ovaj put oglusi o nase zahtjeve. Bog, pravda i hrvatski Ustav su na nasoj strani. Porucujemo hrvatskom narodu da se ne boji boriti za svoje ideale. Najostrije osudujemo opetovano krsenje Zakona o sluzbi u oruzanim snagama od strane nadleznih tijela, koje suspendiraju najtemeljnija ljudska prava pripadnicima OSRH i MUP-a, tako sto im zabranjuju dolazak na ovakve skupove i izvan radnog vremena i u civilnoj odjeci i na taj nacin raskrinkavajuci svoje neokomunisticko lice.

Odbacujmo jos jednom sve objede koje su ispod razine sa kojih dolaze i u kojima se nas proglasava pomagacima kriminala, porazenim snagama i profasistima. Sa prezirom i indignacijom odbacujemo svako zastrasivanje i svaku prijetnju kojima vlas zeli zastrasiti vlastite gradane sto je suprotno elementarnim normama demokracije, a blisko diktatorskom i staljinistickom pristupu politici i upravljanju.

Pozivamo sve branitelje, sve hrvatske stranke, sve udruge, institucije, intelektualce, radnike, studente i cijeli hrvatski narod na jos vece zajednistvo. Posebno zahvaljujemo nasim duhovnim pastirima i cijeloj Crkvi u Hrvata sto su i danas kao i uvijek kroz povijest bili sa svojim narodom.

"SVI SMO MI MIRKO NORAC"
Predsjednik
Pukovnik u mirovini Mirko Condic
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Ivana · Gost

Sjecam se ovog pisma pukovnika COndica, koje sam proslijedila Hrvatskom svjetskom kongresu u Kanadi po odobrenju puk. COndica, i Ivan Curman ga je objavio, premda izgleda da je i njemu HDZ nalozio cenzuru. To je valjda bio i povod da Sanader angazira "Bilog" (danas "hercegovkamo" kod el orsata) za razbijanje svakog otpora.

Elena · Postano: pon kol 06, 2007 7:06 am Naslov:

Ja tako i mislila da moraš prekrasno podsjetiti.
A neka danas HDZ probuje TU cenzuru naložiti.
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Margetic · Postano: pet kol 10, 2007 9:44 am Naslov:

Oni bi cenzurirali Hrvatsku da mogu. Ali istina se ne može zabraniti! Vidi se da nisu ništa naučili iz prošlosti.
_________________
"Vjerujem u poziv istine, a ne istinu po zadatku"
Napisano na kraju oporuke, u Zatvorskoj bolnici Zagreb, 34. dana štrajka glađu

Elena · Postano: pet kol 10, 2007 9:55 am Naslov:

I tako danas imamo popis mučenice hašskih. Tko ima materijal dodati - čekamo uvjek.
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Margetic · Postano: pet kol 10, 2007 4:41 pm Naslov:

Hrvatski novinari suđeni pred Haaškim sudom zbog pisanja istine:

Ivica Marijačić, suđen jednom, 2005, osuđen na novčanu kaznu od 15000 eura

Marijan Križić, suđen jednom, 2005., oslobođen

Stjepan Šešelj, suđen jednom, 2005. godine, svjedočio protiv ostalih novinara u zamjenu a oslobađanje, oslobođen

Josip Jović, suđen jednom, 2005., kažnjen novčanom kaznom od 20000 eura

Domagoj Margetić, suđen dva puta, 2005. oslobođen, 2006. i 2007. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca (odležao u cijelosti) i novčanu kaznu od 10000 eura, štrajkao glađu 34 dana
_________________
"Vjerujem u poziv istine, a ne istinu po zadatku"
Napisano na kraju oporuke, u Zatvorskoj bolnici Zagreb, 34. dana štrajka glađu

Elena · Postano: pet kol 10, 2007 4:58 pm Naslov:

Sada popravim.
Časno ja ne znala što o Šešelju pisati...
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: pon lis 01, 2007 7:00 pm Naslov:

Čekamo Radića svjedočiti prema Norca i Ademija.
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: uto lis 02, 2007 2:28 pm Naslov:

Prekleti vlasti podsmjehaju se. Danas je toko zvani "dan Hrvatske u Grazu".

DA BIT KOD SVIH PEDERA PUBLIĆNO PRISJETILO TKOGOD O KORDIĆU U OVOM GRAZU
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!

Elena · Postano: pon pro 10, 2007 9:10 am Naslov:

Ne imam na žaost normalnih podataka o ljude na procesu Glavaša. Čak fota.
_________________
Quae medicamenta non sanant, ferrum sanat, quae ferrum non sanat, ignis sanat.
Hvala za Oluju!